utorak, 29. listopada 2013.

Viktorijanski ukrasi za bor


Doba vladavine kraljice Victorije u Britaniji od 1837. do 1901. bilo je doba prosperiteta i mira te određenog senzibiliteta prema umjetnosti i načinu života. Kaj vladavine poklapao se s periodom Belle Epoche na Kontinentu, koji je nastavio tradiciju određenog načina života, a kojeg je prekinuo Prvi svjetski rat. Ja sam nostalgičar i osoba koja voli uživati u tihom i mirnom životu, ispunjenom produktima duše, kako ih ja nazivam. Često me ovo moderno doba otuđenosti i neosjetljivosti zapanjuje. Moj dom i vrt je svijet 'tamo gdje je sve po mom' i na tome sam zahvalna.
Volim stare prašnjave stvari. Svaka od njih ima priču. One nisu bile potrošna roba masovne proizvodnje, koja završava na smetlištu čim se pokvari ili se pojavi neke nova. Stvari su se naslijeđivale; od odjeće do svakodnevnih sitnica. Izrada istih uključivala je stvarne ljude, umjetnike-obrtnike, koji su u njih unosili i dio sebe. 


A mi kreativci sve to znamo jer i sami nešto stvaramo. Tako sam i ja pokušala napraviti ukrase od papira po uzoru na one viktorijanske. Koristila sam požutjeli papir iz starih raskupusanih knjiga i zbirki nota. 


Isprintala sam viktorijanske sličice anđela na tvrđem papiru i još koristila čipkaste papirnate podloške za čaše.


Nisam stavljala glitter, ni srmu jer volim jednostavnost, ali tko zna, još stignem. Meni su i ovako lijepi i  spremni čekaju vješanje na bor. 



četvrtak, 17. listopada 2013.

Ljubičice


Kad radite kutije po narudžbi, kao što je ova, onda je olakotna okolnost što znate boju i motiv, a ipak pomalo strepite hoće li se kutija svidjeti onome tko ju je naručio. Kutija će danas otputovati u Zagreb i iskreno se nadam da sam 'pogodila'.
Vrijeme za izradu mi je bilo baš bilo 'knapp', a otežavalo mi je i to što nisam imala kutija doma. K tome, ovaj tjedan radim popodne, a onda znate kako je dan kratak.


Tako sam jučer nakon dogovora što i kako, odjurila kupiti kutiju (sreća imali su baš takvu za nakit!) i odmah je obojala u bijelo. Navečer nakon posla, bojala sam ljubičasto, dodala na prednji dio uzorak čipke, špricane točkice sa strane, koje moju prijateljicu podsjećaju na zvjezdano nebo te nalijepila salvetu na poklopac... sušilo se i fenom, znate da nakon svake faze bojanja i ljepljenja treba čekati da se sve posuši.


Konačno jutros, završila sam patinu na pokopcu, posušila i zapakirala. Eto, uspjela sam da odputuje danas, vikend je uskoro, a s naših malih pošta se nikad ne zna kad pošiljke odlaze.

ponedjeljak, 7. listopada 2013.

Vatromet boja


Već sam vam rekla da sam uspjela obojiti moju verandicu u bijelo. Upravo je čudesno kako je bijela boja promijenila ugođaj u prostoru. Svjetlost je ušla u taj maleni prostor i učinila ga većim i neko radosnijim. Nije bez razloga što su Skandinavski interijeri često svi u bijeloj boji. Bijela odbija svjetlost, a nje je na sjeveru tako malo...
Obojala sam i ormarić za cipele također u bijelo, ali ga još nisam ukrasila. Čekam inspiraciju ili neke prave motive sa salveta.
Zato sam danas popodne donijela granu lozice, mjehuricu i par tikvica i složila dekor na ormariću. Nisu li predivne boje listova i plodova? Lozica mi je omiljena u jesen, a uskoro, čim listovi otpadnu, lijane će biti spremne za pletenje vjenčića. 

petak, 4. listopada 2013.

Vijenci od češera

Znam da je smiješmo, do Božića još gotovo tri mjeseca, ali vrijeme tako brzo prolazi da se moram ozbiljno 'baciti' na izradu vijenaca od češera. Materijal čeka spreman; ove su godine češeri bili veliki i lijepo su se otvorili.
Evo par lanjskih...


U ovom vjencu ima 54 češera spojenih vrućim silikonom. Pošprican je bijelim sprejem te ukrašen s nekoliko crvenih perlica i mašnom.


Na ovom su češeri zaljepljeni na vjenčić od šiba s još nekoliko žireva i jelenom izrezanim od drveta. Potom je sve pošpricano bijelim sprejem (koristim onaj za automobile) te potom ukrašeno crvenom mašnom, perlicama i komadićima crvene srme za bor. Ja bih možda malo manje stavila srme, ali takva je bila narudžba.
Ovakvi su mi vjenčići lani bili hit na Božićnom sajmu i brzo sam ih sve prodala pa ću vjerojatno i ove godine imati slične...


Ponekad je i jedan veliki češer sasvim dovoljan i lijepo izgleda napr. na prozorskoj dasci ili s ukomponiran s drugim dekorom.








srijeda, 2. listopada 2013.

Warm at Heart


'Toplo oko srca', baš mi je taj engleski izričaj pao na pamet kad sam tražila naslov za ovaj post. A srca i jesu topla jer sam ih sašila od mog starog pulovera. Spremajući ormare, pronašla sam dosta materijala za recikliranje.


Na godišnjem baš nisam stigla napraviti puno jer su me vratili na posao već drugi tjedan (zakon kaže 1. dio godišnjeg traje 12 dana u kontinuitetu, ali tko poštuje zakon?). Naravno da sam bila ljuta, ali što mi to vrijedi? Uspjela sam obojiti moju verandicu u bijelo i odmah je zabljesnula u novom svijetlu. O tome u nekom od idućih postova.
Napravila sam nekoliko kutija, aplikacija, koje ću našivati na torbe i evo, ova tri srca.


Kako volim jednostavnost, našila sam samo trakicu za vješanje i jedan mali 'gumb'. Već same pletenice daju srcima neku topli šarm nadolazeće zime...



LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...